Medijacija

Medijacija je uređena Zakonom o medijaciji. Medijator je osoba koja je osposobljena za vođenje postupka medijacije koji ima za cilj pomoći suprostavljenim stranama da dođu do obostrano prihvatljivog rješenja njihovog odnosa odnosno problema, ali bez ovlasti da im nametne obvezujuće rješenje.

Svi sporovi u kojima se radi o pravima kojima stranke mogu slobodno raspolagati mogu biti predmet medijacije. Medijator je osoba od zajedničkog povjerenja stranaka i on je kao takav neutralan odnosno ne zagovara niti zastupa interese pojedine od stranaka koje sudjeluju u postupku medijacije, a za razliku od odvjetnika koji pred sudom, suprotnom stranom ili u medijaciji zastupa i štiti interese svoje stranke koju zastupa.

Zadatak je medijatora voditi postupak medijacije na način koji pomaže strankama i njihovim odvjetnicima postići najbolje moguće rješenje njihovog pravnog problema koje rješenje će biti po mjeri stranaka, jer su one gospodari svojeg problema.

U postupku medijacije mogu uz stranke sudjelovati i njihovi odvjetnici kao pravna podrška. Postupak je u cjelosti dobrovoljan i u svakom trenutku svaka stranka može od istoga odustati. U pravilu je brži od sudskog postupka i neformalniji.

Medijator je odgovoran za održavanje razine komunikacije u kojoj se uvažava sugovornika i njegovo dostojanstvo, neovisno o tome što postoje neslaganja, ne napada se niti vrijeđa čovjek nego se raspravlja o problemu i mogućim rješenjima.

Medijacija se provodi na zajedničkom sastanku, jednom ili više njih, a po potrebi provode se i individualni sastanci sa pojedinom stranom u postupku medijacije. Postupak je tajni, medijator je strogo vezan tim pravilom, osim ako ga stranka izričito ovlasti da može određene tvrdnje prenijeti drugoj strani.

Troškovi postupka su u pravilu niži od troškova sudskog postupka o čemu se unaprijed sklapa sporazum te se u pravilu dijele između stranaka na jednake dijelove.